Povijest obrta strugar

1967.godine, dakle prije točno pola stoljeća započela je priča o proizvodnji cipela Strugar u Zagrebu, i prolazu Ilice 33.

Majstor cipelarstva Alojz Strugar nakon desetak godina naukovanja i stjecanja znanja i majstorskog ispita otvorio je vlastiti obrt za izradu muških cipela.

I odmah je znao na početku što je onda bila rijetkost da želi proizvoditi cipele za mlade i to najnovijim trendovima u svijetu. Bila je to tada hrabra odluka jer su svi ostali majstori proizvodili klasične cipele kakve su desetljećima proizvodili.

A da bi se pratila moda, novi materijali i postupci u ručnoj izradi cipele u vremenu kada nije bilo interneta, modnih časopisa ili specijalizirane štampe valjalo je ići na putovanja.

Krajem šesdesetih godina centar svjetske mode, kako odjeće tako i obuće bila je Italija: Milano, Bologna, Firenza, Padova. Tako je utemeljitelj obrta Strugar, Alojz prvi puta otputovao sam vlakom u Italiju na sajam mode i nije ga bilo punih 8 dana. I svi su mu govorili: zašto ideš, pa što ćeš tamo pa kaj buš tamo 8 dana?

No kada se vratio sa novim modelima cipela sa novim idejama koje su bile svježi trendovi te napravio prve primjerke – svi su utihnuli.

A on je i dalje imao samo jedan moto: raditi ćemo samo muške cipele, cipele za mlade i to u skladu sa modom. I upalilo je. Vrlo brzo kada su klijenti vidjeli cipele obrt Strugar osvojio je gotovo čitavu estradu tadašnje Jugoslavije, cipele su naručivali operni pjevači, političari.

Cipele Strugar postale su pojam kvalitetne cipele po mjeri i još tome u skladu sa modom. Tako je i danas.

Sedamdesete godine obilježile su još veći napredak a obrt Strugar je sudjelovao i na svakom Zagrebačkom velesajmu što je tada bio vrhunac izlaganja za proizvođače a i prozor u svijet.

Kako je tada bilo gotovo nemoguće u zemlji nabavljati kvalitete materijale i po njih se putovao u Italiju a sve u cilju što kvalitenije cipele. Obrt Strugar je mnogo toga u branši započinjao prvi, nikada nikoga nije kopirao već su drugi kopirali njega.

Osim na primjer elegantnih crnih večernjih cipela bum su bile i tkz. špagerice – lagane cipele od prirodne špage a nije se proizvodilo samo za gospodu nego i dalje za mlade. Kako je u Zagrebu krajem šesdesetih i sedamdesetih bujala domaća rock scena, gradske dvorane su punile mega rock zvijezde, salon Strugar nije zaboravio ni rokere. Sedamdesetih su bile pravi hit kožne čizme blago odrezanih odrezanih vrhova, poluvisoke sa metalnom kočom sa strane. Nije bilo rock sastava koji ih nije nosio.

Osamdesete su upamćene po rastu broja narudžbi tako da nije bilo neobično da kupci stoje vani u redu ispred salona. Neobična slika za jedan, u europskim razmjerima mali obrt. I to u vremenima sve većeg uvoza i ostalih svjetskih brendova u našu zemlju.

No proizvodilo se kvalitetno a radije su se odbijale narudžbe ako se cipela ne bi mogla napraviti u roku.

Unatoč ratnim godinama u Hrvatskoj u prvoj polovini devedesetih za obrt nije bilo krize jer vjerni kupci ne odlaze tako lako a zanimljiva je činjenica da je Stugar radio cipele i za počasnu gardu uz svečane uniforme.

 

Početkom ovog stoljeća obrt je nastavio voditi g. Neno Strugar na dobrim temeljima svoga oca, sa istim žarom i kvalitetom obrtništva gdje je ručni rad primaran.

Danas su trendovi kompliciraniji a pored Italije smjernice su London, Pariz i Beč. Glavi grad Hrvatske Zagreb danas vrvi stranim turistima i poslovnim ljudima pa su i oni sve češće naručitelji.

 Iako se u ovih 50 godina promijenilo naizgled puno – suština je ostala ista:

“moderne cipele po mjeri moraju biti i udobne i trajne -

proizvode vrhunski majstori obućarskog zanata”